Ortoped dr. Davor Duvančić pridružio se timu Internacionalnog Medicinskog Centra Priora, a na raspolaganju će pacijentima biti u našoj novootvorenoj ordinaciji u Zagrebu.
Specijalist je ortopedske kirurgije i traumatologije. Član je hrvatskog liječničkog zbora te strukovnih udruga – ortopeda, traumatologa, vertebrologa, dječjih ortopeda. Što donosi pacijentima Priore, ovaj stručnjak objašnjava kroz odgovore na nekoliko pitanja.
Što će Vam konkretno biti u fokusu rada u IMC Priora – u smislu medicinske problematike i skupina pacijenata?
– U radu u Priori usmjerit ću se na deformacije i oboljenja velikih zglobova, kralježnice, srednjih i malih zglobova, traumatskih i posttraumatskih oštećenja lokomotornog sustava i perifernih živaca. Isto tako, u ambulantnom radu spreman sam raditi s djecom svih uzrasta do 16 godina, osim neonatalne patologije. S obzirom da sam se tijekom višegodišnje prakse bavio i sportskim ozljedama i posljedicama sportskih posttraumatskih stanja, fokus će biti i na posljedicama sportskih ozljeda.
S kojim Vam se tegobama pacijenti najčešće javljaju?
– Ovisno o starosnoj dobi, intenzitetu bolova, javljaju mi se pacijenti ili zbog bolesti u okviru lokomotornog sustava ili zbog posljedica ozljeda, odnosno trauma. Isto tako, ovisno o psihičkom statusu bolesnika i/ili ozljeđenika, za očekivati je da će se javiti oni kojima su bol, ograničenje pokreta, smetnje u svakodnevnom životu, radu i sportu takve da smatraju da je mišljenje liječnika specijalista neophodno.
Kako pacijent može prepoznati da je vrijeme za odlazak specijalistu ortopedu?
– Odluka svakog pacijenta je individualna i ovisna o njegovom bolnom statusu, psihičkom statusu. Naime, nekome će i najmanja bol pričiniti neugodu zbog čega je prinuđen potražiti pomoć, a netko će trpjeti bolove duže vrijeme, ali će ga ili ograničenje pokreta ili disfunkcionalnost u svakodnevnom životu odvesti specijalisti za lokomotorni sustav.
Radili ste dvije godine u Velikoj Britaniji. Kakvo iskustvo ste ponijeli sa sobom i, u konačnici, primijenili u Hrvatskoj?
– Radio sam u traumatološkoj i ortopedskoj instituciji Dundee Royal Infirmary, vodećoj traumatološkoj bolnici u škotskoj oblasti Tayside. Pod njezinom ingerencijom nalazilo se još pet bolnica u cijeloj oblasti u kojima sam odrađivao operativne i polikliničke zadaće. Riječ je o univerzitetskoj bolnici pa sam imao i priliku držati predavanja iz koštano zglobne i vertebralne patologije studentima završnih godina. Naravno, iskustva iz Škotske su dragocjena. Usvojio sam određene metode koje su mi se svidjele u radu ili za koje sam mislio da su pogodnije i jednostavnije od onih kojima sam do tada vladao. Inače, prije odlaska u Veliku Britaniju, više od deset godina radio sam u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.
Tamo smo imali mogućnost pratiti najsuvremenije svjetske trendove i u konzervativnom i u operativnom radu, tako da mi je kasnije britansko iskustvo dobrodošlo i za uspoređivanje sa znanjima kojima sam već vladao. U daljnjem radu u Klinici za traumatologiju Zagreb, u Klinici za ortopediju Šalata i drugim ustanovama. Zapravo sam kompilirao prije toga stečena znanja i svladavao nova koja su se nametala pojavom novih i drugačijih (boljih) implantata ili drugih tehnoloških postignuća.
Po čemu se pristup pacijentu u Velikoj Britaniji najviše razlikuje od onoga na koji smo navikli u Hrvatskoj?
– Postoje značajne razlike u mentalitetu, načinu ponašanja i ophođenja između liječnika i pacijenta u Hrvatskoj i u Britaniji. Kod nas je pristup prisniji, rekao bih topliji i intimniji, za razliku od onoga u Britaniji. Pacijenti se prema liječnicima ophode u Britaniji s vrlo velikim poštovanjem i s određenom dozom suzdržanosti u kontaktu. Kravata je kod liječnika muškarca obavezna.
Prisustvo medicinske sestre tijekom pregleda u Britaniji je neophodno, manje kao pomoć liječniku, a više kao prisutni nijemi svjedok pregleda i kontakta liječnika i pacijenta. Suzdržana, ali hladna ljubaznost liječnika je način ophođenja prema pacijentima bez obzira na to kojem društvenom krugu pacijent pripada. Ovo govorim jer sam imao prilike liječiti poljoprivredne radnike sa škotskih farmi, ali i člana kraljevske obitelji. Standard i prema jednima i prema drugima mora biti isti.
